Industrijsko-obrtnička škola Slavonski Brod

POVIJEST ŠKOLE

Od Šegrtske škole do Industrijsko-obrtničke škole

Razvoj industrije i strojne proizvodnje u 19. stoljeću postupno je prevladao zanatstvo i obrtničku proizvodnju. U tu svrhu je 1884. godine donesen Obrtni zakon, koji je važan za stručni odgoj mladih i inicira stvaranje posebnih šegrtskih škola na području Hrvatske i Slavonije. Tako se na temelju Obrtnog zakona donosi 1886. godine Prvi statut za šegtrske škole. Iste godine, 1886. na temelju naredbe bana Khuena Hedervarya, donesena je odluka o osnivanju šegrtskih škola za obrazovanje radnika u privredi u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Požegi pa tako i u Slavonskom Brodu.

Škole su mogle prema Statutu nastati samo u gradovima koji imaju više od 50 šegrta. U Brodu Šegrtska škola počinje s radom školske godine 1886./87.  Šegrtska škola dijeli se na niži odjel s 1. razredom i viši odjel s 3. razredom. U Brodu je u niži razred upisan 31 šegrt, a u prvi viši razred 45 polaznika, ukupno 76. Najviše šegrta bilo je usmjereno na trgovački zanat, a obrazuju se i prvi šegrti metalske struke: kovači (6) i bravari (4). Tijekom četverogodišnjeg rada škole broj šegrta raste.

Od 1890./91. godine vođen je i glavni imenik Šegrtske škole jer je te godine završila prva generacija šegrta. Od 1892. godine osnivaju se mješovite skupine pa nastaje industrijsko–trgovačka skupina, a škola nosi naziv "Mješovita šegrtska škola". Do kraja 19. st. broj šegrta u školi nije prelazio 100.

U školskoj godini 1910./11., upisano je 238 učenika, a tijekom Prvog svjetskog rata ovaj broj opada i opet počinje rasti od 1918. godine.

Nagli rast industrije mijenja strukturu zanatstva te se javljaju novi zanati: strojobravari, tokari i mehaničari. Šegrtska škola je 1918.godine naredbom Kraljevske hrvatsko–dalmatinske vlade pripojena nižoj pučkoj školi i tako djeluje punih 8 godina.

U školskoj godini 1921./22. u školu je upisano 344 šegrta, a ovaj broj raste narednih godina zbog bržeg razvoja industrije, obrta i trgovine. Tako je 1921. godine osnovana "Prva tvornica vagona i mostova" kojoj je potrebna stručno osposobljena radna snaga.

Godine 1924. Šegrtska škola vraćena je u sustav Više pučke (građanske) škole i nosi naziv Stručna područna mješovita (šegrtska) škola.

U školskoj godini 1924./25. bilo je 236 šegrta, a od tada broj šegrta opada sve do ekonomske krize 1929.–1933. godine.

Godine 1939., pojavljuje se prijedlog Tvornice vagona za povećanje broja šegrta za željezno–tokarsku i bravarsko–alatsku struku i daje se inicijativa za osnivanje Zanatske muške škole strojno–elektrotehničke struke.

Tijekom rata obrazovanje završava veliki broj učenika metalske struke; npr. 1942./43. godine školu je završilo 173 šegrta, od toga 43 bravara i električara.

Nakon Drugog svjetskog rata osnovni problem našeg grada je obnova industrijskih postrojenja i gospodarske struke.

Dolazak mladih iz sela u grad, uvjetuje proširenje školstva uopće, a posebno stručnog školstva. Prije svega, javlja se potreba za stručnim osposobljenim djelatnicima "Tvornice vagona i mostova" koja od 1947. god., nosi ime "Đuro Đaković".

Tvornica je osigurala nastavne prostorije i nastavne stručne djelatnike (metalskog smjera). Kako se tvornica naglo razvijala, rasla je i potreba za industrijskim djelatnicima. U tu svrhu Ministarstvo teške industrije FNRJ u dogovoru s tvornicom "Đuro Đaković" donosi rješenje o osnivanju Državne industrijske škole za industrijska zanimanja strojarske struke.

Škola počinje s radom u školskoj godini 1946./47., a 1947. godine prišlo se izgradnji nove školske zgrade u Kumičićevoj ulici. U novoj školskoj zgradi nastava je počela tijekom drugog polugodišta školske godine 1947./48.

Ovo je jedna od prvih industrijskih škola u tadašnjoj Jugoslaviji i školuje učenike iz svih krajeva za zanimanje: strojobravar, bravar, tokar, elektromehaničar i automehaničar. Od 1946. do 1952. godine nastava se izvodi prema nastavnom planu i programu škole učenika u privredi metalskog smjera. Godine 1952. Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu Narodne Republike Hrvatske donosi novi nastavni plan i program za obrazovanje kvalificiranih radnika metalske struke. Broj učenika je u stalnom porastu od 1946./47. godine kada je upisano 87 učenika do 1961./62. kada je upisano 434 učenika.

Od školske godine 1957./58. učenici metalske struke (obrtništvo) prelazi iz Škole učenika u privredi u Industrijsku školu. Sve do 1973. godine Tehnička škola "Josip Godlar" i Industrijska škola "Đuro Đaković" djeluje svaka za sebe. Od 1973. godine ove dvije škole udružuju se u Metalski elektrotehnički školski centar, "Đuro Đaković" koji u školskoj godini 1975./76. upisuje 1593 učenika.

Centar kasnije mijenja naziv u Tehnički obrazovni centar "Đuro Đaković".

1990 godine dolazi do stvaranja suverene države Hrvatske, a to dovodi do novih promjena u sustavu školstva. Nastaju strukovne škole, pa je tako odlukom Skupštine općine Slavonski Brod od 19. srpnja 1991. godine ukinut TOC "Đuro Đaković" i osnovane su dvije škole:

Tehnička škola i Industrijsko–obrtnička škola.