Potpuno shrvani boli, opraštamo se od još jednog našega anđela, koji nas je tako nenadano i tužno napustio.
Naš dragi učenik i razredni kolega, Stjepan Trnovski, pohitao je, sam, put Neba, bez pozdrava i oproštaja, ponijevši sa sobom i naša srca i naše suze.
Divan dječak i mladić, prekrasnog karaktera i lika, ostavlja nam bolan ožiljak koji će teško zacijeliti i prazno mjesto u razredu, koje nitko ne može popuniti.
Iskazujemo iskrenu sućut njegovoj obitelji, prijateljima i kolegama iz razreda.
Dragi Stjepane, nositi ćemo te zauvijek u mislima i srcima, dragi naš anđele!
Plavi anđeli
Dječaci naši,
Božje sjeme!
Rasuti nebom
Kao maslačci!
Djeca naša,
Anđeli plavi,
Prhnuše iz srca
U Rajske visine!
Golubići dragi,
Lete prema suncu,
Ka Božjem srcu
U nebeskom sjaju!
Pogledaj gore!
Leptirići mali,
Uzeše nam suze,
Anđeli plavi!