Sve vidiš u oku, toj zjenici moćnoj,

Kristalnoj slici čovječjeg duha…

Sve plivaju tajne u sluzi očnoj,

Najljepšoj kupki osjetnog sluha…

Nitko nam neće otkriti bolje,

Izgubljen’ pogled isprazne duše,

Bolesno tijelo, život bez volje,

Kada se snovi bezglavo ruše…

Zaljubljen pogled kristalno čisti,

Iskri silinom požude tijela…

I oči su tada izvori bistri,

Gejziri vrelih, ljubavnih strijela…

I suza će kapnut’ s okusom soli,

Očima sreće, očima žala…

Kada se plače, kada te boli,

Od tužne pjesme, neslanih šala…

Radost i tugu, žalost i sreću,

Skriti ne mogu zrcala sjajna…

Spremna u trenu za tajnu veću,

Iskustva nova i čuvstva tajna…

I vremenom oči sjaj izgube,

Sjene im postanu tamne i veće…

Mirnoćom duha tek tada ljube,

Staračke oči, prepune sreće…

Rijeka u zoru.

Ne, ne vidim rijeku…

Samo maglu…

O, glupa pojavo bez svrhe…

Kao da ničega drugoga nema…

Voda,… ni na nebu, ni na zemlji…

Razmišljam…

Koliko nas živi u magli…

Gledamo, a ne vidimo…

Vidimo, a ne osjećamo…

Osjećamo, a ne djelujemo…

Djelujemo, ali griješimo…

Griješimo, ali se ne kajemo…

Magla nam u očima i srcu,

U tijelu i duši…

A mnogi znaju i dobro magliti…

Neki cijeli život proizvode maglu…

Mnogi prodaju maglu…

Najteže je onima što kupuju maglu…

Ona im oči zamagli…

Pa je kupuju ponovno…

Kad je dosta kupe, onda je i oni prodaju drugima…

Sunce je izašlo, magla se diže…

Opet uživam u ljepoti rijeke.

Bože, koliko ljudi se nikada neće izdići

i osjetiti visine ljudskosti…

Ljubav, pravdu, poštenje, dobrotu, skromnost, zahvalnost…

Samu bit čovječnosti.

Bolni su rastanci s ljudima

I svi ćemo morati poći…  

Žal što nas steže u grudima

…ta bol što neće proći…

I kada iznenada svrati…

I kad je starac čovjek…

I kada nam muke skrati…

…i bit će tako zauvijek…

A smrt je dio života,

Izdisaj što vodi nas Bogu,

Skrivena i tajna ljepota

Koju ljudi shvatiti ne mogu…

…tu tajnu životnu, strogu…

Kakav bi bio život bez smrti…

Tad čovjek ne bi ni snio…

Kao kotač što vječno se vrti…

Gdje bi mu smisao bio…

Isprazan život cio...

                 …bezvremeni u vremenu dio… 

Osjećaja malo ima

Koji dušu više pune,  

Ali nema sličnih njima,

Što ti razum više bune…

Razigrana i nevina,

Iskrena i puna čara,

Osjećajna naplavina,

Izvorišta mladog žara…

I smiješna i ponosna,

Ushićena i ćorava,

I žalosna al’ zanosna,

Ona nema zaborava…

ŽELJKO KRIJAN