U čemu se razlikujemo?

U svemu. U svojstvima koja smo stekli na različite načine:

- rođenjem - narodnost, često i vjerska pripadnost;

- naslijeđem - izgled, neki tjelesni nedostaci;

- odgojem - stavovi prema nacijama, fašizmu, nacionalzmu, spolnim opredjeljenjima, vjeri, povijesti itd.;

- učenjem (navike, običaji, rituali i sl. ) ukoliko to što smo tijekom života stekli i usvojili ne šteti drugim ljudima ili ne umanjuje kvalitetu života drugih ljudi.

Različitost upoznajmo od djetinjstva. Sličnost nam stavlja smajlić na usta, a različitost sumnjičavost i strah. Izgrađujemo svoj sustav vrjednovanja za slične i različite, za dobre i loše ljude, jer je tako lakše i ne stvara napetost. No, na taj način stvaramo nerealnu sliku i uskraćujemo si bogatstvo i raznolikost drugih ostajući dobrovoljno u zatvoru nepomirljivih stavova i predrasuda. O toleranciji se danas puno piše i govori poglavito radi toga što su ljudi svjesni da netolerancija izaziva sukobe na svim razinama.

Postavlja se pitanje: kako postati tolerantan? Upoznati sebe, razumjeti druge i prihvatiti razlike  temelj je tolerancije. Najbolji je lijek za toleranciju - znanje. Kroz znanje jačamo samopouzdanje. Tolerancija se može naučiti i zato je treba učiti što ranije, već od predškolskog doba. Moramo li biti tolerantni prema svemu što nas okružuje? Nikako!

Tolerirati ne smijemo:

-  nasilje - fizičko, psihičko i svako drugo;

-  pojave i ljudska obilježja koja ugrožavaju druge ili im na bilo koji način štete.

Da bismo izgradili tolerantno društvo, svaki dan moramo razmišljati o toleranciji.

Test hrabrosti dolazi kada smo u manjini.

Test tolerancije dolazi kada smo u većini.

Ralph Sockman

Učenici 2.m razreda (zavarivači) i razrednik Željko Habek