„  Nije ovo tako težak zadatak -  stajati pred svima vama i reći nekoliko riječi, ali ipak osjećam neku težinu. Može li čovjek istovremeno biti i potpuno prazan i potpuno ispunjen? Čini se da može!

 Dakle,što nas čeka?

 Neki će se zaposliti, neki će odmarati, ali svi ćemo se nadati istom. Bez obzira što odabrali, svi ćemo željeti sreću, uspjeh, dobar i ispunjen život.

  Sav trud koji smo uložili, sva odricanja koja su za nas prošli naši roditelji, sav predani rad naših nastavnika vode nas prema ispunjenju naših želja.

 Ima na tom planu još posla, nije gotovo, ali sada je pravo vrijeme za reći -  HVALA!

Hvala drage mame i tate! Bilo je puno briga, nesporazuma i neprospavanih noći, ali evo nas na kraju jednog razdoblja i znamo da ste ponosni na nas – svoje velike dečke i djevojke!

Hvala,profesori!

Uf, koliko ste strpljenja i rada morali uložiti u nas, ali pred vama smo – krasni mladi ljudi koje ste velikim dijelom i vi oblikovali. Dragi razrednici, vama najviše hvala, hvala vam što ste nam uvijek čuvali leđa, bili ste uz nas iako nismo to uvijek zaslužili i nismo to znali cijeniti. Danas se naši putevi razilaze, doći će nove generacije, možda bolje, a možda i gore... Nadamo se da je naša ostavila bar neki trag.

 I, na kraju što reći, dragi moji prijatelji?

 Ispred nas je mnoštvo toga, otvara nam se put prema budućnosti. Imamo mogućnost postati ono što smo uvijek sanjali, krenimo smjelo prema naprijed jer svijet čeka na nas.  Budite hrabri, budite odvažni, zagrizite u taj život čvrsto i ne puštajte dok vam ne pruži sve ono što želite. Pri tome nemojte zaboraviti da su ljubav, suosjećanje i briga za drugoga ono po čemu se ljudi pamte, ono po čemu će i nas pamtiti.

 Sretno nam!!!“