Dragi Ivice!

Teško je kada ode netko drag, netko dobar, netko kao ti... U nas se uvukla tišina, nevjerica, tuga kojoj se ne nazire kraj.

Teško je danas išta reći jer si nas ti naučio da djela govore više od riječi. Bio si skroman,plemenit, pažljiv, uvijek spreman pomoći drugima. Bio si dobar i iskren prijatelj, uzoran učenik koji je poštivao svoje profesore... Možda ti se čini da si tiho prošao ovim svijetom, ali

u svima si nama ostavio dubok i neizbrisiv trag...

Dragi prijatelju,    „mijenjat će se ljudi kao godišnja doba,

                                   u svakom ćemo tražiti bar dio tvoga sjaja.

                                   S vremenom ćemo plakati sve manje i tiše,

                                   a ti ćeš nam nedostajat' sve više i više...“