preskoči na sadržaj

Industrijsko-obrtnička škola Slavonski Brod

Login
Raspored zvonjenja

         Prva smjena

       1.   7.10-7.55

       2.   8.00-8.45

       3.   8.50-9.30

             VELIKI ODMOR

       4.  9.50-10.35

       5.  10.40-11.25

       6.  11.30-12.15

       7.  12.20.13.00        

       Druga smjena

      1.   13.10-13.55

      2.   14.00-14.45

      3.   14.50-15.30

             VELIKI ODMOR

      4.   15.50-16.35

      5.   16.40-17.25

      6.   17.30-18.15

      7.   18.20-19.00

Završni radovi

  

Školska knjižnica

   Ponedjeljak, srijeda, petak

           od 8 do 14 sati

      Utorak od 12 do 18 sati

    

   Četvrtak od 12 do 18 sati

Javni mediji

         

      

     

      

Arhiva naših vijesti

Zanimljivosti

Korisni linkovi

      

      

      

      

              

       

       

       

 

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
U SPOMEN na našu dragu kolegicu
Autor: Martina Sertić, 7. 2. 2018.

 

Zbogom, draga kolegice i prijateljice, naša Ljubice!

 

Tugujemo u nevjerici, jer te nema a ispunjavala si cijelu školu svojom toplinom, smirenošću, prisebnošću i inteligencijom.

Bila si uvijek tamo gdje je trebalo, najbolja organizatorica, vrijedna mentorica svojim prvacima, uzorna nastavnica, temeljita stručnjakinja.

Ponosna majka, dobra supruga,  najbolja prijateljica.

Uvijek bi znala što treba učiniti, reći, tješila si tugujuće, pjevala i smijala se u veselim prigodama, mirila sukobljene.

Bila si duša škole i naša dobra vila u koju smo se svi ugledali i uz koju smo se osjećali sigurno i lijepo.

Jako nam nedostaješ, željni smo tvoga glasa, smijeha i blagog pogleda.

Budi naš dobri anđeo a mi smo u mislima i molitvama s tobom!

Zbogom draga Ljubice!

 

Komemoracija za kolegicu Ljubicu Mašić (1965.- 2018.)

održati će se u četvrtak, 8. veljače 2018.g. u 9.00 u prostorima naše škole.

Zadnji ispraćaj biti će u petak 9. veljače 2018.g. u 14.00 sati na gradskom groblju.

LJUBICA MAŠIĆ


Ljubica Mašić rođena je dana 28. listopada 1965. godine u Slavonskom Brodu kao Ljubica Čop od oca Andrije i majke Kate.

Dana, 26. svibnja 1989. godine diplomirala je na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu i stekla zvanje diplomirani inženjer strojarstva.

U vrlo kratkom roku nakon diplomiranja, već 19. lipnja 1989. godine zapošljava se u struci u SOUR Đuro Đaković Tvornica vozila i opreme, gdje radi do 26. studenoga 1990. godine.

2. rujna 1989. godine udaje se i mijenja prezime u Mašić.

Dana 25. listopada 1990. godine dobiva prvo od troje djece (Marijan).

Tzv. ”prve korake” u školstvu pravi dana 17. prosinca 1991. godine zapošljavanjem u Tehničko obrazovnom centru Đuro Đaković iz kojeg dijeljem centra na dvije škole ”dolazi” u Industrijsko – obrtničku školu 1. siječnja 1992. godine, gdje se zadržava sve do svoje prerane smrti.

Dana 18. lipnja 1992. godine dobiva drugo dijete (Nikola).

Da je majčinske obveze neće sputavati u radu pokazala je polaganjem dopunsko – pedagoškog obrazovanja već 25. kolovoza 1992. godine.

Dana 4. svibnja 1998. godine dobiva treće dijete (Suzana).

Nebrojene potvrde i uvjerenja koje je stekla dovoljno govore o predanosti radu i konstantnom usavršavanju.

Kulminacija stručnog rada dolazi dana 23. kolovoza 2007. godine kada napreduje u zvanje profesor mentor.

Po isteku zvanja profesor mentor dana 12. travnja 2013. godine rješenjem napreduje u zvanje profesor savjetnik.

Prerana smrt spriječila ju je u ”obrani” zvanja profesor savjetnik koje je uspješno obranila tijekom listopada 2017. godine.

 

U Slavonskom Brodu, 7. veljače 2018. godine.

 

Sjećanja naših srca

 

I kad se ugase sva svjetla i kada zavlada mrak.

Kad ocean presuši i srce zamre,

kad nam glas postane tih i oči suzne

i tuga nas obuzme, a sjećanja sama dođu.

 

Sjećanja o ljudima koje volimo,

a nema ih više i nisu tu uz nas.

O ljudima koje cijenimo i nisu tu uz nas.

 

I kad su sva svjetla ugašena i kad vlada mrak.

Ima jedna iskra što u ljudskom srcu sja.

I u velikom, uzburkanom moru ona kao i sjaj

zvijezda na nebu, ljudskoj priči smisao postojanja da.

 

Ona je onaj osmijeh koji nam je netko poklonio,

ona je ono lijepo sjećanje na dragu osobu,

duboko urezano u naše srce.

 

Ona je ono djelo voljene osobe koje se pamti,

onaj trud, žrtva i htijenje ljudi koji

u čovjeku vide svrhu.

 

Ljudi kojima je stalo

da budu svjetlo koje sja u opasnom oceanu

njihovih i naših života.



Priloženi dokumenti:
IN_MEMORIAM_Masic_Ljubica.pdf (119.13 KB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju